U nastavku teksta iznosimo svoj stav o odabiru valjane i zakonite pravne osnove za obradu osobnih podataka roditelja djece korisnika usluge produženog boravka u svrhu realizacije projekta Split Smart City platforme.
S obzirom na nedavne upute Grada Splita osnovnim školama čiji je osnivač (u kojima će se naredne školske godine provoditi program produženog boravka), a koje se odnose na obvezu prikupljanja/obradu podatka – osobnog identifikacijskog broja (oib-a) roditelja učenika koji pohađaju nastavu produženog boravka u svrhu povezivanja škola na Smart City Split – SCS aplikaciju (a posljedično tome i pozivanju na valjanu pravnu osnovu za obradu), stava smo kako se iz uputa školama jasno može zaključiti da je osobni identifikacijski broj (oib) jednog od roditelja djece obvezan i nužan podatak za realizaciju ugovora o pohađanju nastave produženog boravka. Zaključak o obveznosti obrade navedenog podatka može se izvesti osobito iz zahtjeva osnivača školi da kao sastavni dio ugovora uglavi odredbu o obvezi plaćanja računa putem SCS aplikacije.
Budući da je inicijalni odabir nekih od škola bio da za prikupljanje/obradu navedenog osobnog podatka u predmetnu svrhu koriste privolu kao zakonitu pravnu osnovu, osjetili smo potrebu da podijelimo svoj stav glede valjane i zakonite pravne osnove za obradu u ovom slučaju.
U odnosu na odabir privole kao zakonite pravne osnove za prikupljanje/obradu traženog podatka ističemo sljedeće:
Člankom 6., stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega:
(a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha (članak 7. Opće uredbe o zaštiti podataka);
(b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zah-tjev ispitanika prije sklapanja ugovora (primjerice: ugovor škole sa roditeljima vezano za prehra-nu/cjelodnevni boravak njihove djece u školi);
(c) obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade (primjerice: obrada podataka roditelja i učenika sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, obrada podataka o radni-cima u svrhu izvršavanja obveze poslodavca koje proizlaze iz Zakona o radu, Zakona o zdravstvenom osigu-ranju, Zakona o mirovinskom osiguranju i sl.);
(d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe;
(e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti (primjeri-ce: obrada osobnih podataka u svrhu izdavanja svjedodžbi, obrada podataka u svrhu upisa u e-maticu dr.);
(f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete (primjerice: obrada osobnih podataka putem videonadzornog sustava).
Privola/suglasnost kao jedna od nabrojanih zakonitih pravnih osnova primjenjiva je samo ukoliko ne postoji druga zakonita pravna osnova za obradu. Ako škola prikuplja i obrađuje osobne podatke temeljem posebnih propisa ili neke druge pravne osnove, u tom slučaju privola kao jedna od mogućih pravnih osnova za obradu ne bi bila primjenjiva.
S obzirom na ovu konkretnu situaciju pravnu osnovu za prikupljanje i obradu osobnog identifikacijskog broja (oib-a) roditelja učenika koji pohađa nastavu produženog boravka nalazimo u članku 6. stavak1.točka b) – obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Dakle, u ovom slučaju bi predmetni „ugovor“, odnosno sklapanje i realizacija istog bila primjenjiva pravna osnova za obradu, a ne privola ispitanika.
Sukladno članku 4. stavku 11. Opće uredbe o zaštiti podataka „privola“ ispitanika znači svako dobrovoljno, posebno, informirano i nedvosmisleno izražavanje želje ispitanika kojim on izjavom ili jasnom potvrdnom radnjom daje pristanak za obradu osobnih podataka koji se na njega odnose.
Iz navedene definicije privole vidljivo je postojanje 4 ključna elementa koji kumulativno moraju biti zadovoljeni da bi privola bila valjana, a to su:
1. dobrovoljnost;
2. posebnost;
3. informiranost i
4. nedvosmisleno izražavanje želje ispitanika
Sukladno članku 7. stavku 4. Opće uredbe o zaštiti podataka kada se procjenjuje je li privola bila dobrovoljna, u najvećoj mogućoj mjeri uzima se u obzir je li, među ostalim, izvršenje ugovora, uključujući pružanje usluge, uvjetovano privolom za obradu osobnih podataka koja nije nužna za izvršenje tog ugovora.
Posljedično tome, „dobrovoljnost“ privole definira odsustvo negativnih posljedica za pojedinca u slučaju povlačenja/odbijanja davanja iste, što u ovom konkretnom slučaju ne bi bio slučaj. Budući da bez dostave traženog podatka realizacija ugovora, odnosno pružanje usluge nije moguće, nije ostvaren prvi i najvažniji element zakonitosti privole – dobrovoljnost.
Sukladno Smjernicama o privoli Radne skupine iz članka 29. privola može biti odgovarajuća zakonita osnova za obradu samo ako se ispitaniku omogući nadzor i ako mu se ponudi istinski izbor u pogledu prihvaćanja ili odbijanja ponuđenih uvjeta ili odbijanja tih uvjeta bez štetnih posljedica.
Razvidno je da se Općom uredbom o zaštiti podataka osigurava da obrada osobnih podataka za koju se traži privola ne može izravno ili neizravno postati protučinidba ugovora.
Zaključak:
Dvije zakonite osnove za obradu osobnih podataka, privola i ugovor ne mogu se miješati ni spajati, slijedom čega bi pravna osnova za obradu osobnog identifikacijskog broja (oib-a) roditelja djece korisnika usluge produženog boravka bio sam ugovor koji roditelj zaključuje sa školom (obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora).
Za predmetnu obradu nije potrebno tražiti privolu ispitanika, već se istog, između ostalog mora informirati o svrsi te obveznosti dostave traženog podatka.
Napisao: Ilija Vučković, mag.iur.
